Je li došlo vrijeme za hrvatski kulturni institut?

U Dvorani Jure Petričevića u Matici hrvatskoj 30. lipnja predstavljen je prijedlog osnivanja Hrvatskog kulturnog instituta Marulić, nacionalne ustanove koja bi, po uzoru na slične institucije drugih europskih država, sustavno promicala hrvatski jezik, kulturu i identitet u inozemstvu.

Koncept je predstavio Milan Bošnjak, književnik i predsjednik Znanstvenog i kulturnog društva Kosinj. Bošnjak je istaknuo da se radi o dugoročnom projektu kulturne diplomacije usmjerenom na jačanje međunarodne vidljivosti Hrvatske i povezivanje s hrvatskim iseljeništvom. 

Milan Bošnjak govorio je o stvaranju
jedinstvene institucije / Izvor MH

Bošnjak je ustvrdio kako Hrvatska već ulaže znatne napore u međunarodnu kulturnu suradnju, nastavu hrvatskog jezika i povezivanje s hrvatskim zajednicama izvan domovine. Međutim, nedostaje jedinstvena institucija koja bi te aktivnosti koordinirala i dugoročno razvijala. 

Istaknuo je kako bi hrvatski model trebao objediniti promociju nacionalne kulture, jezika i suvremenog stvaralaštva pod nazivom Hrvatski kulturni institut Marulić. Kao uzore naveo je kulturne institute brojnih europskih država, među njima Goethe-Institut, Institut français, British Council i Instituto Cervantes. Primjerice, Goethe-Institut djeluje u desecima država svijeta, omogućujući učenje njemačkog jezika, predstavljanje njemačke kulture i okupljanje lokalne zajednice.

Govoreći o položaju Hrvatske u Europi, Bošnjak je odbacio percepciju Hrvatske kao „male države“ i „male kulture“. Istaknuo je kako se takva slika često nameće u javnom prostoru, premda Hrvatska, prema njegovim riječima, raspolaže iznimno bogatom materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom. Primjerice, po broju UNESCO-ovih zaštićenih dobara među vodećim je europskim državama.

„Mi smo stari narod koji baštini veliku kulturu, koji i sada ima jako dobru kulturnu produkciju, i to naprosto treba osvijestiti sebi i drugima“, rekao je Bošnjak.

Institut bi, prema Bošnjaku, trebao predstavljati cjelokupnu hrvatsku kulturu, neovisno o političkim ili drugim podjelama. On bi trebao promicati i tradicionalnu i suvremenu kulturnu produkciju te biti mjesto međukulturne razmjene.

„Mi moramo integrirati sve ono što se može zvati hrvatskom kulturom i što jest hrvatska kultura“, rekao je Bošnjak. „To što ja ne volim pojedine aktere hrvatske kulture nikad me neće spriječiti u tome da ih navedem kao relevantne za hrvatsku kulturu.“

Bošnjak je također naglasio kako bi osnivač instituta trebala biti Republika Hrvatska, a njegovo financiranje trebalo bi biti osigurano kroz državni proračun uz mogućnost dodatnog projektnog financiranja. Prema predstavljenom modelu, središnjica bi se nalazila u Zagrebu, dok bi se mreža instituta postupno razvijala u gradovima s važnim hrvatskim zajednicama i značajnim međunarodnim kulturnim središtima. „Ti centri ne bi smjeli biti otvoreni samo za Hrvate. Oni bi trebali raditi programe za Hrvate, ali i za drugu publiku u mjestima i gradovima u kojima budu osnovani“, rekao je Bošnjak, istaknuvši da institucija mora raditi i na međukulturnoj razmjeni.

Cilj predloženog instituta nikako nije zamijeniti postojeće ustanove koje već djeluju na području kulturne promidžbe. Umjesto toga, takva bi ih organizacija trebala povezati i dodatno osnažiti kroz zajedničku mrežu te omogućiti sustavno djelovanje.